Izložba „RAT SMJEROVA – MEMORIJA MJESTA“ Ivana Reljca, otvorena je 05.srpnja.2018 godine, u galeriji “PAULIĆ“ u Bakru. Izložba traje do 13.srpnja.2018 godine i može se pogledati svakim danom od 18:00 – 23: 00. Izložba je dio manifestacije Margaretino Leto 2018.
Za potrebe serijala slika , odore prema kojima su oslikana platna, posudio je, sudionik Domovinskog rata i kolekcionar odora, iz toga perioda Damir Batistić, autor više uspješnih izložbi na tu temu. Zajedno sa Damirom Batistićem, u pripremi projekta, sudjelovao je i nadnarednik Čestmir Komarek, koji je za vrijeme Domovinskog rata, služio kao specijalist za vojno i policijsko naoružanje , pri MUP-u i specijalnim postrojbama HV-a.
Fasciniran povijesnom činjenicom kako je zgrada Akademije prvotno imala funkciju vojarne koja prenamjenom 2005. godine postaje umjetnička akademija, mladi slikar pozicionira točku fokusa serije slika pod nazivom Memorija mjesta na početak bilježenja prolaznosti vremena kroz aktivna sjećanja i uspomene s jedne, te polivalentnosti samog prostora sa svim njegovim intermedijskim potencijalima u modernim vremenima, sa druge strane svojega rada. Fokusira se na period od 1926. godine do 2005. kada zgrada postaje Akademija primijenjenih umjetnosti, sa posebnim naglaskom na osobno provedeno vrijeme u zgradi, kao student.
U procesu višegodišnjeg istraživanja povijesti samog mjesta današnje Akademije Reljac susreće nekadašnje vojnike i zapovjednike koji su služili u ondašnjoj kasarni čime biva duboko inspiriran za slikarsku reakciju većeg formata u formi završne serije radova. Na temelju razgovora i provedenih intervjua istražuje i upoznaje povijesni kontekst iz prve ruke, te ga vješto uparuje u konzultacije sa profesorima i mentorima današnjeg vremena, kada zgrada ima naočigled posve drugačiju funkciju. No, ne uzimajmo ovu tvrdnju o drugačijoj funkciji kao konačnu.
Duh mjesta, genius loci, služi umjetniku kao svojevrsna polazišna točka u umjetničkoj strategiji pripreme, realizacije i prezentacije neke serije radova, otkrivajući i ukazujući tim činom potencijale razvoja zajedničkih ideja u različitim, a opet zajedničkim smjerovima koje budućnost donosi društvu u formi izazova koji stoje na putu napretka i razvoja iz ‘nečega’ u ‘nešto’.
Deset slika na kojima se isprepliću motivi iz života mladih vojnika sa motivima iz života akademskih novopečenih umjetnika predstavljaju svojevrsni ‘put’ kroz formalnu umjetničku edukaciju. U ovom slučaju fokus je na studentima umjetnosti koji svojim radom zadovoljavaju formu određenog zadatka, točnije kurikuluma kojeg je potrebno zadovoljiti tokom obuke, odnosno školovanja.
Primjećujemo različite umjetničke tehnike koje Reljac vješto i hrabro kombinira sa klasičnim slikarskim pristupom. Poput specijaliziranog vojnika koji se ponešto razumije i u sve ostale segmente vojnog djelovanja. Eksperimentiranjem sa više različitih umjetničkih medija, stvorene su slike koje izlaze iz dvodimenzionalnog formata varljivo uranjajući u našu (treću) promatračku dimenziju.
U slikarskom (a možda i prvenstveno crtačkom) talentu Ivana Reljca primjećujemo određenu dozu zasićenosti vještim realizmom u praksi te potrebu za izlaskom iz paradigmi koje ‘majstorska škola’ postavlja pred mlade umjetnike zatvarajući ih u zamku tradicije, prilično omeđene normama i definiranim ishodima.
Tekst i slike: Damir Batistić