U nedjelju 31.08.2014. godine u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske podružnice Virovitičko-podravske županije ogranka Virovitica klub „Sokol“ Milanovac obilježena je 23. obljetnica oslobođenja sela Jasenaš . U Jasenašu su se već tradicionalno okupili sudionici ove akcije, bivši pripadnici 50. samostalnog bataljuna ZNG-a i Policijske stanice Virovitica te predstavnici lokalne vlasti, među kojima saborski zastupnik Josip Đakić, gradonačelnik grada Virovitice Ivica Kirin, načelnik Policijske uprave Virovitičko –podravske Mirko Kostelac, načelnik općine Suhopolje Marijan Brlek te predstavnici brojnih braniteljskih udruga sa šireg područja, među kojima i predstavnici Časničkog zbora grada Virovitice.
Na početku svečanosti predsjednik UDVDR klub „Sokol“ Milanovac i jedan od tadašnjih ratnih zapovjednika pričuvni pukovnik Zvonko Kožnjak podsjetio je da se radilo o združenoj akciji Zbora narodne garde i policije te da je to bila jedna od prvih uspješnih akcija oslobađanja u Domovinskom ratu na hrvatskom tlu te da je oslobođenje sela Jasenaš bilo od presudne važnosti za kasniju akciju “Otkos 10″ jer je ona pokazala da je neprijatelj pobjediv. Riječi zahvale ispred mještana Jasenaša uputio je i predsjednik Vijeća mjesnog odbora Vladimir Glumbić. Prisutnima se je obratio i virovitički gradonačelnik Ivica Kirin koji je u kratkom govoru podsjetio prisutne na još jednu veliku obvezu, a to je da se sve to što se dogodilo ne zaboravi i bude vidljivo kako na obljetnicama tako i u udžbenicima te da se zna da je Jasenaš bio vjerojatno prvo oslobođeno naselje u Hrvatskoj koje od tada više nije palo u ruke neprijatelja. Načelnik Policijske uprave virovitičko-podravske Mirko Kostelac uputio je zahvalu svim policajcima učesnicima Domovinskog rata te posebno sudionicima ove akcije istaknuvši važnost akcije u strateškom, ali nadasve u moralnom smislu i to ne samo ovdje već i u cijeloj Hrvatskoj jer je jedan ovakav uspjeh tada bio prijeko potreban. Saborski zastupnik i predsjednik HVIDR-e RH Josip Đakić obraćajući se nazočnima ustvrdio je da Jasenaš mora biti posebnim slovima zapisan u novijoj hrvatskoj povijesti jer upravo ovdje je započelo oslobođenje zapadne Slavonije i da nije bilo tako Virovitica bi uskoro doživjela sudbinu Pakraca i Lipika i drugih hrvatskih razrušenih gradova. Pozvao je i prisutne sudionike akcije da zabilježe ove događaje u pisanoj formi kako neki drugi jednog dana, kao i mnogo puta do sada, ne bi prekrojili povijesne činjenice..Kako bi kolegama iz ZU HČZ RH, kao i svima ostalima koji prate ovaj portal, pojasnili važnost ove oslobodilačke akcije za šire područje Virovitice ali i za tadašnju prometnu povezanost Istočnog dijela RH s ostalim dijelovima svakako smatramo nužnim prezentirati geografske podatke o Zapadnoj Slavoniji kojoj pripada Virovitičko područje te situaciju koja je vladala u kolovozu 1991. godine u ovom dijelu RH.
Dakle Zapadna Slavonija je dio Slavonije koji je omeđen na istoku dolinom rijeka Karašice i Orljave, na jugu rijekom Savom, na zapadu crtom Koprivnica – Križevci – Ivanić Grad – Topolje i na sjeveru rijekom Dravom..
Ustrojem iz 1990. godine zapadnu Slavoniju su činile općine: Koprivnica, Đurđevac, Virovitica, Slatina, D. Miholjac, Orahovica, Križevci, Bjelovar, Čazma, Grubišno Polje, Garešnica, Daruvar, Pakrac, Požega, Ivanić Grad, Kutina, Novska i Nova Gradiška.
Na ovom prostoru, točnije na području dijela ili cjelokupnih općina Nova Gradiška, Novska, Kutina, Podravska Slatina(sada Slatina), Grubišno Polje, Daruvar i Pakrac pobunjeni Srbi 13.08.1991. osnivaju i proglašavaju tzv. “SAO Zapadnu Slavoniju”. Na toj svojoj samoproglašenoj tvorevini formiraju teritorijalnu obranu koju potpomaže tzv. JNA. Tijekom pobune Srba u Zapadnoj Slavoniji, koja je počela još l. ožujka u Pakracu, pa do 13. kolovoza 1991. godine formirane su paravojne formacije s oko 8.700 pripadnika, a na području same Bilogore brojile su, prema raspoloživim podacima, oko 1700 pripadnika.
U cilju potpore u konsolidaciji tzv. SAO Krajine i krajnjeg cilja presijecanja RH izbijanjem na rijeku Dravu, preko Virovitičkog područja, 18. kolovoza 1991. godine dio snaga 5. Korpusa JNA iz Banjaluke prelazi rijeku Savu i otpočinje otvorenu agresiju na RH.
Rasplamsavanjem borbi ubrzo dolazi do prekida prometovanja autocestom a od ranije su bili presječeni cestovni pravci Pakrac-Požega i Grubišno Polje-Virovitica odnosno spoj Istočne Slavonije s ostatkom RH sveden je na Podravsku magistralu a širina slobodnog koridora iznosila je na Virovitičkom području manje od 30 kilometara.
Dana 01. rujan 1991. godine nakon niza provokacija i blokada većine prometnica koje povezuju virovitičko područje s Bilogorskim selima a po svemu sudeći ohrabreni uspjesima u ostalim dijelovima Zapadne Slavonije Bilogorski Srbi, tada samozvani četnici, s uspostavljenih položaja u selu Jasenaš na Bilogori, udaljenom cca 10 kilometara od središta grada Virovitice, izvršili su u poslijepodnevnim satima minobacački napad na selo Rezovačke Krčevine, pritom pogodivši na sreću praznu školu. Bio je to prvi dan školske godine i djeca su školu napustila nekoliko sati prije.
Procijenivši da ovaj čin zaslužuje hitan i učinkovit odgovor kako bi se zaustavilo daljnje granatiranje, ograničilo narastanje neprijateljskih snaga na Bilogori i osujetilo njihovo moguće združeno djelovanje sa snagama tzv. JNA iz vojarne u Virovitici Krizni štab donosi odluku o pokretanju akcije i to već sljedećeg jutra 02. rujna u 5 sati. U akciju se upućuje glavnina 50. samostalnog bataljuna ZNG-a i namjenska satnija Policijske stanice Virovitica, dok je manji dio snaga ostavljen je na blokadi vojarne. Akcijom je zapovijedao Đuro Dečak a krenula je iz dva smjera, točnije iz pravca sela Suhopolja sa istočne strane i prigradskog naselja Milanovac, sa sjeverne strane. Budući da se između sela Jasenaš i tada slobodnog dijela prostire nekoliko kilometara šume s usponima i depresijama te uzimajući u obzir vrlo skromnu opremu i isključivo pješačko naoružanje akcija je bila vrlo složena.
Kako su se pripadnici diverzantskog voda pod okriljem mraka, na glavnom smjeru napada, uspjeli približiti na malu udaljenost do prvih barikada iste su iznenada napali i u žestokoj borbi savladali te omogućili brzo razvijanje glavnih snaga i djelomični obuhvat neprijateljskih snaga smještenih u dvorištima i kućama na početku sela. Unatoč faktoru iznenađenja neprijateljske snage pružale su žilav otpor do oko 17 sati kada su u potpunosti slomljene.
U odlično provedenoj akciji na sreću nije bilo poginulih, ali je bilo ranjenih, od prvog ranjenog Drage Acmana oko 7 sati, do ranjavanja pet ljudi u oklopnom vozilu “Mikeš“ pogođenom protuoklopnim projektilom, među kojima je bio i dozapovjednik ZNG-a Jerko Romić.
. Danas se „Mikeš“ nalazi u muzeju takovih vozila u Vukovaru. Ovo oklopno vozilo s objektivnog vojnog stanovišta nije imalo velik značaj ali njegov moralni značaj za branitelje i građane Virovitičkog kraja bio je ogroman.
Slika 1. Oklopni transporter Mikeš
U počecima Domovinskog rata u virovitičkom kraju, baš kao i u cijeloj Hrvatskoj, nije bilo borbenih vozila koja bi braniteljima pomogla u obrani i dala dodatni poticaj i samopouzdanje. Upravo zbog toga, Đuro Dečak i Marko Krstanović dali su zadaću Tomislavu Špoljariću da izradi konstrukcije za prvi virovitički oklopnjak, koji će dobiti ime Mikeš, po stanovnicima Virovitice koje su nekada zvali Mikeši.
Izrada je započeta u poduzeću Rapid iz Virovitice. Za temelj podvozja odabran je furgon iz poduzeće TVIN Virovitica. Nakon uklanjanja sanduka s podnožja pristupilo se montiranju oklopa koji je izrađen od visokokvalitetnog čeličnog lima debljine od 8 do 20 mm s osnovnim ciljem zaustavljanja puščanih zrna. Svrha je postignuta. Unutrašnjost vozila izrađena je na načelu komora koje su trebale umanjiti udarnu moć protuoklopnih sredstava. Za slučaj opasnosti i eventualnog ulaska u borbu na donjoj strani vozila izrađen je otvor za prinudni izlaz. Poduzeće TVIN izradilo je zaštitu od buke i postavilo sjedala. Vozilom se koristio 50. sam. Bat. ZNG-a i u manjoj mjeri 127. brigada.
Nakon uspješnog razbijanja samozvanih četničkih snaga Virovitički gardisti i policajci su povučeni na početne položaje, odnosno u selu Jasenaš nisu ostavljene snage, zbog velike dubine i potrebe učvršćivanja položaja uz vojarnu i karaule tzv. JNA u kojima su se nalazile posade ojačane rezervistima srpske nacionalnosti.
Ova smjela akcija bila je nedvojbeno iznimno važna jer je njen uspjeh imao velik utjecaj na borbeni moral branitelja a istodobno je slomljen početni moral bilogorskih odmetnika, spriječena je opasnost od granatiranja grada Virovitice i Podravske magistrale tada Slavonske žile kucavice.
Od ove akcije Bilogorski odmetnici nikada više nisu smogli snage i hrabrosti iz sela Jasenaš ugroziti Virovitičko područje a u Jasenaš se ponovo ušlo nakon akcija oslobađanja vojnih objekata koje su provedene od 15.do 17. rujna..
Tekst pripremio:
Umirovljeni bojnik Davor Špoljarić
Predsjednik HČZ Virovitica
