Nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora u svibnju 1990. godine, uspostavljena je nova demokratska vlast u Hrvatskoj. Nezadovoljni novonastalom situacijom, dio srpske manjine u Hrvatskoj potpomognut snagama Jugoslavenske narodne armije (JNA), postavlja barikade po Hrvatskoj i puca po hrvatskom pučanstvu.
Tada je već bilo jasno da će narod Gacke doline i Brinjskog kraja morati krvlju braniti svoju slobodu i domovinu, te započinje s intenzivnim pripremama za obranu, a osobito nakon pogibije policajaca Slavka Cetinjanina i Dragana Šepca.
Višemjesečni napadi
– 133. brigada ZNG-a osnovana je u jeku žestokih borbi za Gacku dolinu, grad Otočac i Brinjski kraj, od postrojbi Narodne zaštite i Zbora narodne garde i to u vrijeme kada je cijela Hrvatska protiv sebe imala puno nadmoćnijeg neprijatelja – Jugoslavensku narodnu armiju i velikosrpske četničke snage. Tijekom višemjesečnih napada zrakoplovstvom JNA, koje je pored ostalog koristilo i napalm bombe, napadima iz minobacačkih, topničko-raketnih i tenkovskih sredstava po gradu Otočcu i okolnim naseljima Gacke doline iz sela koja su pretvorena u velikosrpska uporišta, poduzimaju se nove mjere u smislu jačanja obrane i stvaranja novih postrojbi, a time i stvaranje pretpostavki za izlaz iz nemoguće situacije u kojoj su se nakon 24. kolovoza 1991. godine našli branitelji i narod, gotovo potpuno okruženi neprijateljskim snagama – piše zapovjednik brigade, Davor Peitel.
Odlučujući koraci poduzeti su 14. rujna kada je blokirana ‘kasarna Vladimir Četković Vlado’ i tako se u prvoj fazi sprječava daljnja fizička komunikacija, a time i razmjena informacija o uočenim našim položajima na relaciji vojarna – četnička uporišta, a u drugoj fazi zauzima vojarna radi toliko potrebnog naoružanja.
Odlukom Kriznog štaba općine Otočac 11. rujna 1991. godine na dužnost zapovjednika ZNG-a Otočac umjesto Milana Jurkovića, postavlja se Davor Peitel.
– 15. rujna 1991. godine srbočetničke dragovoljačke postrojbe potpomognute s zrakoplovstvom, artiljerijsko-topničkim postrojbama, tenkovima, postrojbama protuzračne obrane (PRAGA, PZ topova 20/3 i 20/1 ) i pješaštvom JNA vrše žestok napad na Otočac s ciljem deblokade vojarne u srcu Otočca, a time i osvajanje Otočca. U toj neravnopravnoj borbi, nadljudskim naporima pripadnika postrojbi ZNG-a, MUP-a i Narodne zaštite iz Otočca, te pripadnika PJP Zabok, koje su se tog trenutka nalazile na braniku Otočca, odbijen je napad neprijateljskih postrojbi. Neprijatelj je u otvorenoj borbi doživio poraz, pri čemu su mu naneseni gubitci u ljudstvu i tehnici. Bio je to prvi veliki poraz neprijateljskih srbočetničkih snaga i postrojbi JNA na prostoru Gacke, u kojem su slabo naoružani i tehnički inferiorniji branitelji Otočca pokazali izuzetnu hrabrost – navodi Peitel.
Osvajanje vojarne
17. rujna 1991. godine nakon četverodnevnog opsjedanja vojarne i borbi za Otočac, ZNG Otočac, zajedno sa postrojbama policije i Narodne zaštite borbom osvajaju vojarnu s velikim količinama naoružanja i opreme. Tom prigodom zarobljeno je 120 neprijateljskih oficira i vojnika.
Nakon osvajanja vojarne u Otočcu je stvorena vrlo jaka i moćna brigada ZNG-a, koja je bila garancija sigurnosti Gacke, Otočca i Brinjskoga kraja. Na prijedlog Mate Bunjevčevića-Belsona, jednoglasnom odlukom zapovjedništva ZNG-a Otočac i Kriznog Štaba općine Otočac, brigada je dobila ime ‘Ban Josip Jelačić’. 19. listopada 1991. godine MORH donosi zapovijed za formiranje i popunu 133. brigade ZNG-a. Brigada nakon toga ima ime 133. brigada ZNG ‘Ban Josip Jelačić’ Otočac.
Po završenom ustrojavanju i popuni, 133. brigada ZNG-a Otočac, vlastitim snagama uspješno brani Gacku dolinu, Otočac i Brinjski kraj. Na crti bojišnice dužine oko 68 km, u trenutku kada su postrojbe RH uglavnom bile u defanzivi, vrši uspješne akcije oslobađanja privremeno zauzetog prostora i sela u svom zaleđu i na bokovima.
– U pratnji nadbiskupa Riječko-senjske nadbiskupije msgr. dr. Antuna Tamaruta, koordinatora duhovne pastve u OZ Rijeka i mnogih drugih uglednih gostiju, 5. travnja 1992. kardinal dr. Franjo Kuharić posjetio je grad Otočac i vojarnu ‘Josip ban Jelačić’,. Prilikom posjeta pripadnicima 133. brigade u vojarni ‘Josip ban Jelačić’, kardinal Kuharić posvetio je prvu vojarnu u Hrvatskoj riječima koje su ušle u povijest: ‘Po prvi put u svom životu blagoslivljam jednu vojarnu’ – prisjeća se Peitel.
U sklopu preustrojavanja oružanih snaga RH, 3. listopada 1994. godine, dotadašnja 133. brigada HV preimenuje se u 133. domobransku pukovniju HV sa sjedištem u Otočcu, a njeni pripadnici popunjavaju se vojnim obveznicima iz Ureda za obranu Otočac, Senj i Crikvenica. Zapovjednik 133. domobranske pukovnije HV postaje do tadašnji zapovjednik brigade Drago Bilović. U tzv. ‘periodu primirja’ 133. domobranska pukovnija HV je po opremljenosti i obučenosti stalno jačala i spremno je dočekala svoju ulogu u završnoj VRO ‘Oluja 95’.
U Oluji razbili neprijateljske snage
4. kolovoza 1995. godine, 133. domobranska pukovnija HV sudjeluje u završnoj vojno-redarstvenoj operaciji ‘Oluja 95’, kojom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije.
– Prvi dan operacije pripadnici 133. domobranske pukovnije vode borbe sa vojnim, policijskim i dragovoljačkim snagama tzv. ‘SAO Krajine’ na pravcu: Dabar-Petrinić Polje, Drenov Klanac-Škare i Zalužnica-Vrhovne. Nakon teških borbi, drugi dan operacije, vrši se pregrupiranje snaga 133. domobranske pukovnije i nastavlja se sa napadnim djelovanjima pri čemu su neprijateljske snage potpuno razbijene i poražene, a postrojbe 133. domobranske pukovnije dolaze na granicu sa BiH u predjelu Kulen Vakuf – Dalosenovci, gdje uspješno izvršavaju svoju zadaću – navodi Peitel.
Do kraja Domovinskog rata kroz redove 133. brigade je prošlo oko 6887 ljudi, a poginulo je i umrlo od zadobivenih rana njenih 103 pripadnika.
Zapovjednici 133. brigade ZNG/HV bili su: Davor Peitel i Drago Bilović, a zapovjednici 133. domobranske pukovnije HV: Drago Bilović i Ivica Brajković.
