„Snaga izrasta iz puščane cijevi“.
U anarhičnoj realnosti internacionalnih odnosa, vojna moć je najbolje oružje pregovaranja. Država može imati svu kulturu, umjetnost, filozofiju i slavu no to ne znači ama baš ništa ako nema moćnu vojsku da obrani sama sebe. Mao Ce Tung je to prilično brutalno izrazio sa svojom poznatom izjavom: „Snaga izrasta iz puščane cijevi“.
Od svih tipova vojne moći, kopnena vojska je ipak najvažnija, što proizlazi iz proste činjenice da ljudi žive na kopnu i za očekivati je da će se to nastaviti u budućnosti. Kao što je rekao poznati politolog John J. Mearsheimer: „ Kopnena vojska, zajedno sa svojim podupirućim zračnim i pomorskim snagama, je vrhunska forma vojne moći u suvremenom svijetu.“
U stvari, prema Mearsheimeru, rat na Pacifiku protiv Japana je bio „jedini sukob velikih sila u modernoj povijesti u kojem kopnena vojska sama po sebi nije bila sposobna odrediti završetak rata, i u kojem su ostali instrumenti prisile, zračne snage i pomorske snage, igrale mnogo značajniju ulogu od samo snaga koje podupiru.“ Bez obzira na to, Mearsheimer nastavlja, „kopnene snage /su ipak/ igrale odlučujuću ulogu u porazu Japana.“
Upravo zato su kopnene snage najznačajniji faktor u prosudbi relativne moći jedne nacije. Ali, kako možemo prosuđivati koje su vojske /kopnene snage/ bile najsnažnije vojske svog doba? To možemo kroz prosuđivanje njihove sposobnosti da odlučno i dugoročno pobjeđuju i kroz svoje pobjede omogućuju svojim državama da dominiraju ostalim državama u okruženju- funkcija zemaljske snage, samo kopnene snage mogu postići ovaj tip nadzora i osvajanja.
Vojska starog Rima
R
imska vojska je osvojila Zapadni svijet kroz period od nekoliko stotina godina. Prednost ove vojske bila je ustrajnost, sposobnost da se vraća u bitku i da se nikad nije suočila sa konačnim porazom. Ovo je posebno pokazano vrijeme Punskih ratova kada, unatoč nedostatku stručnosti i resursa, Rimljani pobjeđuju Kartaginjane najprije sa odugovlačenjem konačne bitke a potom i upotrebom strategijskog iznenađenja tj. Premještanjem rata na teritorij Kartage.
Rimska vojska je svojim vojnicima davala mnoge pogodnosti da bi oni ratovali sa strašću, inicijativom i odlučnošću. Za siromašne vojnike, pobjeda u ratu je značila dodjelu poljoprivrednog zemljišta. Za zemljoposjednike pobjeda je značila zadržavanje i zaštita privilegija te stjecanje novih. Za Rimsku državu kao cjelinu, pobjeda je bila garant Rimske sigurnosti.
Sve ove inicijative su motivirale rimske vojnike da se bore žešće sa visokim moralom- što je jedna od najznačajnijih osobina svake vojske. Isto tako je od značaja bila i upotreba višelinijskih formacija, koje su omogućile Rimskoj vojsci osvježavanje i punjenje prvih linija tijekom bitke nasuprot iscrpljenom neprijatelju. Pored toga, Rimska vojska je uvijek bila vođena od strane brilijantnih vojskovođa, upotrebljavala svoju visoku mobilnost za stvaranje prednosti u napadu, pogotovo protiv svojih neprijatelja koji su imali često defanzivnu i obrambenu strategiju.
Kao rezultat toga, u rasponu od oko 300 godina, Rim se je proširio u rasponu od jedne regionalne sile na talijanskom poluotoku u gospodara cijelog Mediterana i zemalja koje ga okružuju. Rimske legije-postrojbe od kojih se sastojala Rimska vojska, sastojale su se od vojnika čiji je vojni rok trajao 25 godina a bili su dobro obučeni i naoružani te razmješteni širom carstva na strategijskim lokacijama, osiguravajući stabilnost carstva i bili sila odvraćanja.
Unatoč povremenim zastojima i slabostima, Rimska vojska realno nije imala takmaca jednake snage u svojem okruženju.
Mongolska vojska
Broj Mongola u vrijeme kad su krenuli u pohod na zapad, oko 1206.godine,je bio oko 1000 000 i uspjeli su pokoriti i podrediti sebi većinu Euroazije u par stotina godina. Pobjeđivali su vojske i nacije koje su imale deset, pa čak i stotinu puta više stanovnika sposobnih za obranu. Mogoli su bili apsolutno nezaustavljiva snaga koja se pojavila gotovo niotkuda i dominirala Srednjim Istokom, Kinom i Rusijom.
Mongolski uspjeh proizlazi iz njihove strategije i taktike primjenjivane prije svega od strane Džingis Kana, osnivača Mongolskog carstva. Najvažnije od svega je Mongolska visoka mobilnost i izdržljivost. Mongolski nomadski način života omogućio im je da sa ogromnim ljudstvom prelaze velika prostranstva u veoma kratko vrijeme, da im treba veoma malo za preživljavanje- konji su bili sredstvo kretanja i preživljavanja.
Mongolska mobilnost je uvelike ovisila o njihovom oslanjanju na konje. Svaki Mongolski ratnik imao je tri do pet konja sa ciljem da uvijek budu svježi i spremni za bitku. Konjanici sa lukovima i strijelama bili su sposobni precizno gađati u punom trku što im je davalo značajnu prednost pred protivničkim pješaštvom tijekom bitke. Pokretljivost na konjima i striktna disciplina omogućavali su Mnogolima primjenu inovativnih taktika, uključujući taktiku „napadni i bježi“ kao i taktiku brzog prodora u protivnikovu pozadinu, iskorištavanje tempa napada, uzimanje teritorija i opkoljavanje snaga branitelja, mnogo kasnije poznatu kao „Blitzkrieg“.
Mongoli su se također oslanjali i na teror, namjerno izazivajući velike štete i razaranja, sijući paniku i strah a sve sa ciljem slamanja protivničkog morala, također znajući da se glas o njihovoj surovosti širi i prema budućim protivnicima.
Otomanska vojska
Otomanska je vojska u svojim najsjajnijim danima pokorila veći dio Srednjeg Istoka, Balkana i Sjeverne Afrike. Između ostalog, porazili su jedan od najneprobojnijih gradova na svijetu-Konstantinopolj- 1453.godine. Tijekom pet stotina godina ova vojska je bila u stvari jedini važan igrač u regiji i na području na kojem je prije postojalo desetak država i sve do 19.stoljeća je uspijevala sve držati pod kontrolom.
Osnova uspjeha Otomanske vojske u početku je bila veoma dobra i inovativna upotreba topova i mušketa prije njenih protivnika, od kojih su mnogi još uvijek ratovali sa srednjovjekovnim oružjem. To je ovoj vojsci u samom početku davalo odlučujuću prednost. Topovi su bila odlučujuća snaga kod Konstantinopolja i u pobjedi nad Perzijancima i Egipatskim Mamlucima. Također, jedna od najvećih prednosti Otomanske vojske bila je upotreba specijalnih elitnih postrojbi poznatih kao Janjičari. Oni su od malih nogu vojnički obučavani pa su tako bili visoko lojalni i efikasni na bojnom polju.
Nacistička Njemačka vojska
Nakon zatišja poslije 1.Svjetskog rata Nacistička Njemačka vojska- Wermacht šokirala je Evropu i cijeli svijet kada je naprosto pregazila veći dio Centralne i Zapadne Evrope i to u nekoliko mjeseci. U jednom je trenutku izgledalo da je Wermacht sposoban bez problema pregaziti i ogromni Sovjetski Savez.
Wermacht je bio u mogućnosti postići sve ove ratne uspjehe zahvaljujući upotrebi inovativnog koncepta zvanog Blitzkrieg, koji u suštini predstavlja uporabu moderne tehnologije u naoružanju i komunikacijama, kombinaciji brzine, iznenađenja i koncentracije snaga na odlučujućoj točki. Oklopne i mehanizirane snage poduprte sa bliskom zračnom potporom bile su sposobne iznenada probiti snage branitelja i brzo ih opkoliti i prisiliti na predaju. Snage branitelja su često bile toliko šokirane i u potpunom kaosu da su bile sposobne pružiti samo minimalan otpor.
Napad je zahtijevao visoko obučene, sposobne i opremljene snage te veliku inicijativu. Poznata je izreka ideologa „Munjevitog rata“ generala Heinza Guderiana: „ Brzina se mora računati prema najbržem a na prema najsporijem tenku“. Iako su Nacistička ideologija i megalomanske ideje vođa bile siguran put u propast ipak je nedostatak resursa i borbenog potencijala bio presudan za gubitak rata.
Sovjetska vojska
Sovjetska vojska /poznata kao Crvena Armija prije 1946./ više je od bilo koje druge vojske zaslužna za strategijski preokret u 2.Svjetskom ratu. Bitka za Staljingrad koja je završila predajom cijele Njemačke 6.Armije, je gotovo svugdje navođena kao glavna prekretnica rata u Evropi.
Pobjeda Sovjetske vojske u ratu, i njena sposobnost da drži pod kontrolom cijelu Istočnu Evropu tijekom slijedeće četiri dekade poslije prestanka borbi nije vezana sa tehnološkom superiornošću /ako izuzmemo nuklearno naoružanje/ ili pak vojnim genijem / poznato je da je Staljinovo vojno vođenje bilo potpuna katastrofa, posebno u počecima 2.Svjetskog rata, i da je praktično obezglavio vojsku uklanjajući mnoge nepodobne vojne zapovjednike neposredno pred rat/.
Uglavnom, snaga Sovjetske vojske se može uglavnom zahvaliti njenoj enormnoj veličini, mjereno u smislu veličine zemlje, populacije i industrijskog potencijala. Prema povjesničaru Richardu Evansu: „ Gubici Crvene Armije bili su oko 11 miliona vojnika, preko 100 000 zrakoplova, više od 300 000 topničkih oruđa i skoro 100 000 tenkova i samohodnih oruđa. Neki čak navode da su gubici SSSR-a u ljudstvu u ratu dosegli ukupno oko 26 miliona ljudi“. Mora se priznati da su Sovjeti imali vrhunske vojskovođe posebno poslije početka rata kad je Staljin, suočen sa strašnim gubicima, vratio mnoge sposobne zapovjednike natrag na njihove funkcije.
Također, mora se priznati da su Sovjeti imali gotovo nevjerojatne gubitke u Bitci za Berlin.
Sa izuzetkom nuklearnog naoružanja Sovjetska vojska nije se mnogo razlikovala od svojih protivnika. Dok se je NATO oslanjao više na tehnološku prednost Sovjeti su imali enormnu brojčanu prednost u mnogim kategorijama, prije svega u ljudstvu.
Vojska Sjedinjenih Američkih Država
Tijekom cijele svoje povijesti SAD su izbjegavale držati veliku stajaću vojsku. Prema Ustavu, Kongres odobrava povećanje stajaće vojske ovisno o situaciji.
SAD su se pridržavale ovog modela sve do kraja 2.Svjetskog rata, podižući brojnu vojsku tijekom rata i demobilizirajući je brzo poslije toga. U nekoj mjeri to se dešava i sada.
Američki ulazak u 1. i 2. Svjetski rat i njeno naglo podizanje brojnog stanja vojske znatno je popravilo ravnotežu snaga u teatrima ratovanja.
Danas je vojska SAD jedina snaga koja može u veoma kratkom vremenu narasti do potrebne veličine i biti učinkovito upotrjebljena u svim dijelovima planete. Ovo u biti oslikava osnovne faktore uspjeha OS SAD: iako ponekad nije toliko brojčano velika kao neke druge ona je visoko obučena i superiorno tehnološki opremljena. Uz to je poduprta sa najvećim pomorskim i zračnim snagama koje je svijet do sada upoznao.
Izvor: nationalinterest.org
Preveo i priredio: SL