GEOPOLITICAL MONITOR:
REDEFINIRANJE OBRAMBENE POLITIKE EU
Ruska agresija na Ukrajinu, u veljači 2022. uzrokovala je značajne promjene u pristupu europskoj obrani, preoblikujući strategije za konsolidaciju izdržljivijeg, otpornijeg i integriranijeg odgovora na kontinentalnoj razini. Europsku sigurnosnu politiku nakon Hladnog rata obilježilo je uvjerenje da veliki međudržavni sukobi u Europi više nisu mogući. Međutim, trenutačne geopolitičke napetosti, prethodno naglašene događajima u Gruziji 2008. i Ukrajini 2014., zahtijevale su radikalnu promjenu sigurnosne i obranbene paradigme. Imaginarna perspektiva trajnog mira u Europi srušena je ruskim ekspanzionizmom, a ponovno oživljavanje otvorene agresije i kao načina ratovanja u post hladnoratovskoj Europi pokazalo je da se stabilnost više ne može jamčiti bez konkretnog jačanja obrambenih sposobnosti EU.
Nova utrka u naoružanju u Europi
U proteklom desetljeću zabilježen je značajan i stabilan porast europske obrambene potrošnje, pri čemu su se mnoge zemlje obvezale ispuniti NATO-ov cilj od 2% BDP-a. Proračuni za obranu zemalja EU porasli su sa 182 milijarde eura u 2014. na predviđenih 326 milijardi eura u 2024. godini.
Operativno, EU je intenzivirao zajedničke operacije i promicao koordinirane vojne vježbe za integraciju nacionalnih oružanih snaga. Inicijative poput vježbi EUFOR-a imaju za cilj poboljšati operativnu spremnost i sposobnosti odgovora na krize. Istodobno, značajno su porasla ulaganja u napredne tehnologije. U tom je kontekstu Europski obrambeni fond bio ključan u financiranju istraživanja i razvoja novih vojnih tehnologija, uključujući ratovanje dronovima te kibernetičke obrambene sustave
Prema zajedničkoj obrambenoj politici: PESCO (The Permanent Structured Cooperation)
Stalna strukturirana suradnja (PESCO) igra ključnu ulogu u promicanju europskih integracija u području obrane. Osnovan 2017., PESCO uključuje 26 od 27 država članica EU-a (bez Malte), s fokusom na razvoj sposobnosti kolektivne obrane, koordinaciju ulaganja i poboljšanje interoperabilnosti nacionalnih oružanih snaga. Trenutačno se razvija 66 projekata koji pokrivaju područja kao što su obuka, kopnena, pomorska, zračna i kibernetička obrana.
Ciljevi PESCO-a uključuju progresivno povećanje potrošnje za obranu i jačanje kapaciteta brze mobilizacije vojnih jedinica, bez uspostavljanja stalnih snaga. Nedavni strateški pregled, koji je odobrilo Europsko vijeće u studenom 2024., ima za cilj ojačati PESCO, prilagoditi ga novoj geopolitičkoj stvarnosti i osigurati da može učinkovito odgovoriti na sadašnje i buduće sigurnosne izazove. Ova inicijativa za koordiniranu europsku obranu temelji se na državama članicama, jer poboljšava obrambene sposobnosti na nacionalnoj i regionalnoj razini, čineći Europu kohezivnijom i otpornijom.
Rastući rizici za europsku sigurnost
Sigurnosno okruženje EU se brzo mijenja i razvija a glavna prijetnja dolazi od agresivne vanjske politike Ruske Federacije. Povijesno pasivan pristup EU prema Moskvi otvorio je put agresivnoj i ekspanzionističkoj strategiji u Kremlju. U 2008. i 2014. EU nije dala odlučan odgovor, pokazujući pri tome nedostatak volje i odlučnosti za otvoreno suočavanje sa Rusijom.
Opsežna invazija na Ukrajinu prirodna je posljedica ruske imperijalne vizije, potpomognute neadekvatnim odgovorima u Europi. Moskva je pokazala nepoštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta svog “bliskog inozemstva” i danas predstavlja glavnu prijetnju sigurnosti kontinenta.
Uz tradicionalnu obranu, Rusija Europi prijeti i strategijama hibridnog ratovanja. Te prijetnje uključuju kampanje dezinformiranja, sabotažu podmorskih kabela i kibernetičke napade. Nekonvencionalna priroda ovih radnji otežava njihovo prepoznavanje i suzbijanje. Ova vrsta agresije ima za cilj iskorištavanje ranjivosti bez pokretanja izravnog vojnog odgovora, djelujući sredstvima koja je teško pripisati bilo kome i, stoga, otvoreno se suprotstaviti.
Štoviše, posebna se pozornost mora posvetiti uplitanju u unutarnju politiku drugih država, posebice putem kampanja dezinformiranja i podrške proruskim strankama, kao što je nedavno primijećeno u Moldaviji i Rumunjskoj. Tim se intervencijama nastoji utjecati na javno mnijenje u korist Moskve u antizapadnom ključu, potičući unutarnje podjele i nestabilnost.
Trenutačni trendovi u europskoj obrambenoj potrošnji
Dok je prva dekada ovog stoljeća bila obilježena relativnom stagnacijom, posljednjih deset godina bilježi se stalan porast izdvajanja za obranu. Taj se trend može pripisati dvjema ključnim događajima: aneksiji Krima 2014. i invaziji na Ukrajinu 2022.
Prema izvješću Europske obrambene agencije (EDA), potrošnja za obranu porasla je sa 147 milijardi eura u 2014. na 214 milijardi eura u 2021. Između 2021. i 2024. proračun se povećao za više od 30%, dosegnuvši 326 milijardi eura u 2024. Očekuje se da će rashodi porasti za više od 100 milijardi eura do 2027. Izgledi daljnjeg povećanja odražavaju značajan pomak u Europskoj sigurnosnoj strategiji i, iznad svega, promjena u percepciji uloge koju Europa namjerava igrati u multipolarnom globalnom krajoliku, smanjujući ovisnost o SAD.
Nova geopolitička perspektiva naglasila je stvarnost koju su europski čelnici predugo ignorirali: potrebu za integriranom i autonomnom obranom. Do danas je EU ulagao u inicijative za sigurnost zajednice koje su fragmentirane i bez dugoročne strateške vizije. Napori su pretežno usmjereni na kratkoročna rješenja kojima nedostaje strukturirano planiranje kako bi se tijekom vremena osigurala konkurentna i održiva obrambena industrija.
Poteškoće s kojima se EU susreće s vojnom potporom Ukrajini očigledna su demonstracija: nedovoljna proizvodnja opreme i streljiva, loša standardizacija opreme i logističke poteškoće povezane s raznolikošću naoružanja koje osiguravaju države članice.
Nakon desetljeća inercije, prvi pokušaj obrambene koordinacije datira iz 2004. godine stvaranjem Europske obrambene agencije, osmišljene da uskladi napore pojedinih država u usmjerene prema sigurnosti EU. Tek više od desetljeća kasnije pokrenute su strukturiranije inicijative, kao što je gore spomenuti PESCO, koji pruža okvir za vojnu suradnju između država članica, i CARD (Coordinated Annual Review on Defence), čiji je cilj usmjeravanje europskih ulaganja u obrambenom području.
Trenutno je temeljni problem obrane EU nedostatak zajedničke i koordinirane obrambene vizije među zemljama EU-a. Proračun od 326 milijardi eura podijeljen između država članica ostaje u diskreciji ministarstava pojedinih zemalja, koja, iako mogu slijediti smjernice koje sugerira Bruxelles, vjerojatno neće djelovati koordinirano u ulaganjima.
Također je važno naglasiti razliku u ulaganjima između istočnoeuropskih država koje više percipiraju rusku prijetnju. Ističe se Poljska s ulaganjima koja iznose 4,12% BDP-a, a slijede je Estonija i Latvija. Za razliku od njih, zemlje poput Italije, Španjolske i Portugala, gdje se strah od vojne prijetnje manje osjeća, nalaze se na dnu popisa.
Izazovi financiranja obrane EU
Uz strukturalne i operativne izazove povezane s izgradnjom učinkovite obrane EU, postoji i politički otpor država članica, koje često oklijevaju prihvatiti veću nadnacionalnu uključenost, osobito u kontekstu u kojem je nacionalni suverenitet i dalje osjetljivo pitanje, često instrumentalizirano od strane euroskeptičnih političkih snaga. Ipak, ovo protivljenje zajedničkoj obrani ne dolazi samo od najekstremnijih snaga; ponekad dolazi od samih europskih vlada.
Dva simbolična primjera ilustriraju ovu dinamiku. Prvi se odnosi na čvrsto protivljenje Njemačke prijedlogu da se iz fonda NextGenerationEU izdvoji 100 milijardi eura za financiranje Programa europske obrambene industrije za razdoblje 2028.-2034. Berlin, vjeran svojoj liniji fiskalne rigoroznosti i odbijanja javnog duga, ima stav da isključuje svaki oblik vojnog financiranja temeljen na dugovima.
Drugi slučaj odnosi se na francuske rezerve, povezane sa strahom da bi obrambena politika zajednice mogla ugroziti međunarodnu konkurentnost njezine nacionalne obrambene industrije. Od 1950-ih Francuska je zadržala izrazito suverenistički pristup obrani, sprječavajući svaku inicijativu koja bi mogla ograničiti stratešku autonomiju Pariza.
Ipak, te se zabrinutosti temelje na konkretnom temelju: između sredine 2022. i sredine 2023., 78 % ukupne potrošnje na naoružanje zemalja EU-a dodijeljeno je neeuropskim dobavljačima, a 63 % ukupnog iznosa usmjereno je Sjedinjenim Državama. Takva ovisnost postavlja pitanja o stvarnoj sposobnosti EU-a da razvije svoju stratešku autonomiju.
Postupno sužavanje tehnološkog jaza
Neizbježno, pitanje financiranja tiče se i ulaganja u istraživanje i razvoj, sektor u koji se EDA ponovno uključila tek krajem prošlog desetljeća. Od 2011. do 2018. zemlje EU izdvojile su manje od 20% svoje ukupne obrambene potrošnje za tehnološke nadogradnje svojih oružanih snaga, stvarajući kumulativni manjak ulaganja od približno 25 milijardi eura. Počevši od 2019. godine, nova ulaganja u obranu pokušavaju nadoknaditi taj nedostatak i postupno rješavaju operativne nedostatke, kratkoročno i dugoročno.
Godine 2024. EDA je identificirala niz strateških makropodručja za usmjeravanje napora, premošćivanje tehnološkog i operativnog jaza i jačanje sposobnosti odgovora na potencijalne prijetnje. Konkretno, to uključuje sektor integrirane zračne i raketne obrane (IAMD), za koji je izvješće CARD zacrtalo pristup premošćivanju kritičnih nedostataka u zračnoj i raketnoj obrani, s posebnim osvrtom na sposobnosti kratkog dometa, kao što su protuzračni sustavi (C-UAS) i sustavi protuzračne obrane kratkog dometa (SHORAD). Drugo ključno područje odnosi se na individualnu opremu oružanih snaga, s posebnim osvrtom na biološke, kemijske, radiološke i nuklearne (CBRN) zaštitne uređaje.
Stalno povećanje obrambenog proračuna posljednjih godina otkriva opipljivu evoluciju u obrambenoj politici EU, posebno imajući u vidu da je proces modernizacije europskih oružanih snaga službeno započeo s Pripremnom akcijom obrambenog istraživanja (PADR) 2017. PADR, osmišljen kao pilot projekt i financiran od strane država članica s više od 90 milijuna eura, bio je aktivan do 2019. s izričitim ciljem ocrtavanja europske vojne istraživačke strategije počevši od 2021. Njegovo nasljeđe danas je vidljivo u „2025 EDF Work Programme“, godišnjem planu Europskog obrambenog fonda za razvoj vojnih tehnologija u zemaljskim, pomorskim, zrakoplovnim, svemirskim i kibernetičkim sektorima.
Odobren krajem siječnja 2025., program za tekuću godinu planira ulaganje od 1,065 milijardi eura, usmjereno na potporu istraživanju i razvoju u obrambenom sektoru, uz istovremeno smanjenje rascjepkanosti nacionalnih ulaganja. EDF do danas predstavlja glavni alat zajednice za financiranje tehnoloških inovacija u vojnom području, učvršćujući ulogu Europske unije kao sve strukturiranijeg aktera u globalnom sigurnosnom okruženju.
Budućnost europske obrane
Europa nije vidjela takvu dinamiku u obrambenom sektoru od doba Hladnog rata. Inicijativa o stvaranju Europske obrambene zajednice (EDC) je propala 1954. Jer se Francuska snažno protivila takvom prijenosu suvereniteta. Danas, izazov i dalje postoji, dodatno ometan sličnim problemima, između ostalog nevoljkošću da se Europskoj uniji prepusti tako visoka razina suvereniteta, da ne spominjemo ustrajnu neutralnost Austrije i Malte, koja koči vojnu integraciju, te ambivalentnu politiku Mađarske, koja se često sukobljava s Bruxellesom. Pitanje obrane zajednice dodatno je komplicirano nepostojanjem jedinstvene zajedničke europske vanjske politike.
Ipak, na papiru, EU je danas (kao cjelina) druga u svijetu po potrošnji za naoružanje. Doista, pojavljuju se znakovi konkretnog oporavka, na primjer, prošlog ožujka Europska komisija predstavila je nacrt strateškog okvira za 2035., koji bi od država članica zahtijevao da osiguraju da 60% njihove opreme dolazi od europskih proizvođača.
Na kraju, kada je riječ o budućnosti europske obrane, važno je spomenuti hitnost nove strateške paradigme. Prema sve glasnijim razmišljanjima, uzimajući u obzir postupno povlačenje SAD, EU bi trebala izdvojiti najmanje 5% svog BDP-a za obranu, s ciljem konačne autonomije od svog američkog saveznika.
Izvor: Geopolitical monitor, Simone Chiusa i Lorenzo Fedrigo, 19. veljače 2025. / Uredio i preveo SL/fotografije pinterest