Rijeka je bila obavijena sjećanjem na grad čija je žrtva odredila povijest Hrvatske
Rijeka, 15.studeni 2024.
Vedro, za razliku od lanjske jake kiše, prohladno vrijeme i jako velik broj, pretežito mladih, okupljenih u dvije kolone sjećanja što su se, kako i tradicija nalaže, spojile ispred Mosta hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
Zahvaljujući činjenici da se jedna kolona kretala sve od Trsatskog svetišta, u čijoj je Auli održano posebno scensko događanje posvećeno sjećanju na žrtvu Vukovara, dok je druga kako to oduvijek čini Armada nakon paljenja svijeća ispred Vukovarskog murala u istoimenoj ulici, prošla zapadnim dijelom grada i njegovom najpoznatijom ulicom, Korzom, čitava je Rijeka bila obavijena sjećanjem na grad čija je žrtva odredila povijest Hrvatske.
Štoviše, u velikoj je mjeri upravo silna odlučnost vukovarskih branitelja, stiglih sa svih strana Hrvatske, zapravo porazila agresora koji je bio uvjeren kako će “posao s Hrvatskom obaviti” još u rujnu, najkasnije listopadu 1991. godine.
Dakako, nakon prelaska Mosta i polaganja vijenaca, nešto iza 19,30 sati Armadina je bakljada osvijetlila taj značajni prostor koji je tako dobio sasvim drugačiju, plamteću sliku. Minuta šutnje i velečasni Sanjin Francetić koji uvijek ima pravu, tako ljudsku misao i u najdelikatnijim situacijama.
Marinko Žuža
Irena Kačić
Ponosan dan
Cjelokupno događanje, jako bogato strukturirano, organizirala je Zajednica udruga domovinskog rata PGŽ čiji nam je čelnik Marinko Žuža, vidno zadovoljan, istaknuo.
– Bilo je poprilično zahtjevno organizirati jedno tako kompleksno događanje, no na kraju kad se vidi koliko se ljudi uključilo i s kojom su pozornošću svi sadržaji popraćeni, jako sam zadovoljan. Bio je to naprosti jedan jako ponosan dan, sjećanje na veliku ulogu Vukovara, kao i činjenicu da je čitava Hrvatska uvijek s našim dragim Vukovarom.
Rijeka s mnoštvom u kolonama, Trsatska kula obavijena velikom hrvatskom zastavom, zaista impresivno, zaključio je Žuža.
Uz jutarnje polaganje vijenaca, cvijeća i paljenje svijeća na groblju Trsat, Mostu hrvatskih branitelja te Aleji hrvatskih branitelja na centralnom groblju Drenova kao i njegovom središnjem križu, u dopodnevnim satima je u svečanoj dvorani “Dr. Izidor Kršnjavi” Prve sušačke hrvatske gimnazije prikazan dokumentarni film “Bitka za Vukovar”.
Jako je bila zanimljiva i komunikacija učenika sa sudionicima tog teškog i ponosnog doba, Irenom Kačić i Damirom Plavšićem.
Popodnevni dio događanja bio je u Pastoralnom centru Aula pape Ivana Pavla II u Svetište Majke Božje Trsatske gdje je glazbeno scenska predstava Bitka za Vukovar kao i blagoslov vukovarskog svjetla koji je vodio fra Krunoslav Kocijan okupila brojne gledatelje, ljude odlučne da se žrtva Vukovara nikad ne prepusti zaboravu.
Na samom kraju, s Mosta se zajednički opet krenulo prema Vukovarskom muralu kao bi se upravo tamo položilo vukovarsko svjetlo. Sanjin Francetić, koji je također stalni sudionik obilježavanja Dana sjećanja, održao je prigodnu molitvu.
Hrvatska zastava na Trasatu
Damir Plavšić
Emil Pernar
Emil Pernar: Teške, bolne i važne teme
U Armadinoj koloni sjećanja bio je dakako i Emil Pernar, vukovarski branitelj i zatočenik srbijanskih koncentracijskih logora u kojima je proveo punih devet mjeseci.
– Veseli me što sam ove godine bio gost OŠ Turnić gdje su me pozvali kako bismo zajedno s učenicima prošli kroz ponosno, ali i povijesno gledano jako važno razdoblje. Koliko god da su te teme teške, bolne, koliko god da podsjećaju na prebrojne koji su dali živote za ovu našu slobodu, jako je važno o njima razgovarati.
Podsjećati najmlađe na neprijeporne povijesne činjenice, na žrtvu koja je omogućila slobodu. Naravno i na činjenicu da se nikad ne smije dozvoliti ponavljanje takvog zla, poručio je Pernar.
Izvor: Tekst Edi Prodan, Novi List/Fotografije:Vedran Karuza (NL), FB profil Irena Kačić, Udruga 128.br /Uredio Stanislav Linić