Odluka Rusije da napadne Ukrajinu imala je za nju neželjenu posljedicu – jačanje zračnih snaga NATO-a. U strahu da ne bude sljedeća meta Rusije, Finska se pridružila NATO-u 2023., a nakon nje to je učinila i Švedska ovog ožujka. Ulaskom te dvije države u redove NATO-a, savez je odmah pojačan njihovim naprednim zrakoplovima i strateški lociranim zračnim bazama.

Što se tiče broja zrakoplova, nove nordijske članice donijele bi značajan dodatak zračnim snagama NATO-a u potencijalnom sukobu s Rusijom. Švedska trenutno ima stotinjak borbenih aviona Gripen, a Finska ima 62 F/A-18 Horneta američke proizvodnje. To čini kombinirani finsko-švedski borbeni kontingent otprilike jednakim u broju kao što je flota borbenih zrakoplova Ujedinjenog Kraljevstva te je za trećinu manji od otprilike 200 borbenih zrakoplova koji lete za Francusku i Njemačku.

Novi saveznici donose brojne druge prednosti europskoj obrani. Kad su se bivše države Varšavskog pakta, poput Poljske, pridružile NATO-u kasnih 1990-ih, bile su opremljene starijim sovjetskim zrakoplovima, poput MiG-29, koji su bili ograničene korisnosti i interoperabilnosti sa zapadnim zračnim snagama. Međutim švedski JAS-39 Gripen sposoban je lovac četvrte generacije, otprilike u rangu s modelima poput F-16, koji se uklapa u tehničke standarde i doktrinu NATO-a. Čvrsti Gripen dizajniran je za mogućnost polijetanja i slijetanja s autocesta ako su aerodromi uništeni i ‘ima moderne mogućnosti električnog ratovanja i visoku spremnost za provođenje ekspedicijskih operacija, ograničavajući pritom sposobnost Rusije da gađa zrakoplove na zemlji’, stoji u eseju.

Zanimljivo je da se kao prednost švedskih i finskih zračnih snaga vidi i pomoć u ublažavanju pritiska na resurse SAD-a, sada podijeljenih između europskih i pacifičkih teatara operacija. U slučaju napada SAD ne bi morao odmah aktivirati svoje snage u Europi te da bi se njihovi borbeni zrakoplovi mogli posvetiti drugim potencijalnim žarištima, poput eventualne kineske invazije na Tajvan.

Nove sjevernoeuropske članice također omogućuju NATO-u da projicira više moći na Arktik, regiju koja postaje sve željenija jer topljenje polarnih ledenih kapa otkriva mineralna bogatstva i nove pomorske rute. I Švedska i Finska imaju snage sposobne izdržati vrlo teške uvjete i prilagođene su vremenskim prilikama. Njihove su zračne snage vitalne za ovaj nordijski prodor i postat će vrlo korisne za daljnje odvraćanje i obranu arktičkog prostora, a koji je sve češće dio spora s Rusijom.

S druge strane, finski F/A-18 Hornet, koji je nekada bio standardni lovac američke mornarice, već je kompatibilan s NATO-vim zračnim snagama. Ali Finska će uskoro dobiti izvanredno moćne zračne snage za naciju s manje od šest milijuna ljudi. Naime naručila je 64 stealth lovca F-35 američke proizvodnje, što je druga najveća nabava F-35 u Europi nakon britanske. Ovo stavlja nekoliko eskadrila nevidljivih lovaca uz rusku sjevernu granicu s potencijalom prodiranja i suzbijanja ruske protuzračne obrane te gađanja vitalnih ciljeva.

U konačnici, zračne snage Švedske i Finske daju NATO-u puno više fleksibilnosti da se nosi s raznim prijetećim scenarijima, od ruske invazije na baltičke države, preko zapadne intervencije u ratu u Ukrajini, do sukoba najveće članice NATO-a, SAD-a, s Kinom oko Tajvana.

Izvor: tportal