RATNA KALVARIJA LIČKOG SELA ČANAK NERASKIDIVO VEZANA UZ RIJEČKE BRANITELJE: JAČI I OD ZIME I OD AGRESORA

ČANAK, 10.12.2023.

Neveliko ličko selo doživjelo je  tijekom prosinca 1991. godine svoje najtužnije dane. Nakon gotovo tromjesečne opsade četnika i tzv. JNA, kao i povremenih napada, opkoljeni branitelji iz riječke 128. brigade  „Sveti Vid“ ostali su bez streljiva u snijegom i ledom zavijanom selu i bili su lak plijen neprijatelju.

Ulaskom u selo  neprijatelj je odmah ubio sedmero civila starije životne dobi, nekima se niti nakon 32 godine ne zna za sudbinu i zadnje počivalište.

U borbama za Čanak poginulo je ukupno 32 branitelja i civila.

Preživjeli vojnici i civili bili su uhićeni i odvedeni u Korenicu zbog razmjene, ali su svi prethodno prošli torture, ponižavanja i uvrede.

Snijeg, hladnoća i nadmoćniji neprijatelj

Ivan Lerga, pričuvni bojnik HV, predsjednik Udruge ratnih veterana 129.br HV “Sveti Vid” Rijeka

Riječka 128. brigada „Sveti Vid“ je 10. prosinca 1991. godine, na dan upada četničkih hordi u Čanak, izgubila petoricu suboraca: Franju Matašića, Miljenka Benaša, Zlatka Likera, Ivana Radicu i Ivoslava Škarona.

Pripadnici 128. brigade ne zaboravljaju svoje poginule prijatelje i suborce. Na mjestu stare škole gdje je bila ratna baza  njihove postrojbe podignuto je spomen obilježje s uklesanim imena žrtava. Branitelja i civila jer su oni u vrijeme najtežih borbi bili jedno, slušali danonoćne detonacije topničkih postrojbi, brujanje tenkova i neprestanu pucnjavu iz pješačkog naoružanja.

Predsjednik Udruge 128. brigade „Sveti Vid“ bojnik Ivan Lerga (79) prepričao nam je surovu pripovijest Čanka od 10. prosinca 1991.

-Zapovjednik bojne bio je Franjo Matašić koji je toga jutra bio ranjen. Potom je prevezen u Korenicu i u Beograd na VMA odakle je javljeno da je preminuo. Tada nam je zarobljeno kompletno medicinsko osoblje.

Svi su bili surovo mučeni, a neki se ostali doživotni invalidi. Te zime je palo oko 20 centimetara snijega i bilo je jako hladno, do -27 stupnjeva C.

U Čanak je uoči napada stigla naša 1. satnija. Jedan vod bio je smješten u Dumanu, drugi u staroj školi, dok je treći zauzeo položaje nadomak Čanka. Ukupno je bilo oko 90 ljudi iz 128. brigade.Naša satnija je u Čanak stigla 9. listopada poslijepodne, već se hvatao  mrak. Nije bilo nikakvih obavještajnih podataka o neprijatelju i situaciji na bojišnici.

Onda je u samo svitanje započela žestoka paljba iz neprijateljskih minobacača i topova. Imali smo nešto naoružanja, ali samo automatske  puške, poneka PAP-ovka ili čak „tandžare“ koje nisu mogle braniti Čanak.

Taj napad su četnici zapravo poduzeli onako „usput“ jer im krajnji cilj bio zauzeti obližnje Ramljane i tamošnje zalihe goriva JNA. Tako je cijela bojna neprijatelja napala na nepunu satniju 128. brigade, ističe bojnik Lerga i naglašava zadovoljstvo kada je 128.  brigada u operaciji „Oluja“ krenula na neprijatelja upravo iz smjera Čanka.

Tada su Riječani bili nezaustavljivi.

Tuga za igubljenim životima civila i branitelja

Kod spomen-obilježja vijence su uz počasni stroj Hrvatske vojske najprije položili članovi obitelji poginulih civila. Uslijedio je izaslanik predsjednika Zorana Milanovića brigadir Damir Bobić.

Marko Ratković se poginulima naklonio u ime Vlade RH i Ministarstva branitelja. Uslijedila su izaslanstva Ličko-senjske žzpanije, Općine Plitvička Jezera, NP Plitvička jezera, Udruge specijalne policije „Tigar“, 133. brigade Otočac, HVIDR-e.

Riječi molitve predvodio je vlč. Ante Luketić koji je potom predvodio Svetu misu u obližnjoj crkvi. Za vrijeme današnje komemoracije dim se vidio iz svih desetak kuća sela u kojemu danas žive  mahom stariji ljudi, sela bez djece.

Misa  zadušnica za stradale u Čanku održana je, po tradiciji, u Svetištu Majke Božje Trsatske 10.12. u 18,30.sati.

Izvor:Marin Smolčić/NL od 10.12.2023.

FOTO: NL i TZM(128.br)

Copyright@HRVATSKI ČASNIČKI ZBOR-ZAJEDNICA UDRUGA