Svima nama koji smo kao hrvatski branitelji s više ili manje vojno-stručnih znanja i vještina početkom Domovinskog rata dali sebe u obrani Lijepe naše, a posebno nas malobrojnijih pripadnika kopnene vojske koji osim općih znanja o upotrebi zrakoplovstva u potpori djelovanja kopnene vojske nismo imali vrijednijih spoznaja, imali smo privilegiju, čast i zadovoljstvo upoznati našeg Vladu. Kroz njegove diskusije tijekom naših razgovora spoznali smo “koliko je krhko ljudsko znanje”. Iako se radilo o neformalnim druženjima uz kavu, umirovljenih visokih časnika HV, pretežito pilota i nas ostalih, u trenucima kada je naš Vlado govorio o određenim stručnim temama, mi ostali smo ga slušali s posebnom pozornošće, ne želeći ispustiti bilo koji detalj njegove diskusije. Hvala Ti dragi naš Vlado, na tome što si nas podsjetio na sadržaj pojma izvrsnosti, na tome što si nam otvorio i neke druge životne perspektive i vrijednosti te konačno, što si nas podsjetio na neke pomalo zaboravljene vrijednosti našeg ovozemaljskog postojanja. To su stručnost i predanost u izvršavanju profesionalnih zadaća te briga i empatija za radno i životno okružje. Znali smo da si u srpskom zarobljeništvu proveo tri i pol godine, ali smo rijetko otvarali tu temu. Kada bismo ovo pitanje slučajno i otvorili uvijek si pokušavao izvući rijetke primjere pojedinaca koji su se prema zatočenicima ponašali “manje zvjerski” od većine ostalih.

U trenucima pisanja ovog teksta ne možemo se ne prisjetiti riječi profesirice Vican, rektorice Sveučilišta u Zadru, tijekom promocije 14. naraštaja nastavnika letenja kada Ti je dodjeljeno posebno priznanje za značajan doprinos razvoju specijalizacije za nastavnike, nastavnike letenja i instruktore. Opetovano i namjerno citiramo riječi profesorice Vican, koje u malo riječi najbolje govore o Tebi , našem Vladi. “Dragi Vlado, želim ti reći da si utkan u našu sveučilišnu zajednicu i u naš sveučilišni Centar, kako tada, tako i danas. Čovjek si kojemu vjeru nije slomilo zarobljeništvo. Tvoj i naš domovinski san je ostvaren. U našim srcima tvoja žrtva ne blijedi“. Izdvajamo i poruku koju si Ti Vlado uputio nastavnicima i kadetima, odnosno budućim pilotima, koji je i najbolje razumiju: “poštujte svoje učenike, jer sutra ćete letjeti krilo uz krilo!”  

Provjeravajući pravopisne i moguće druge pogreške u ovom tekstu, nailazimo da nekoliko puta ponavljamo prisvojnu imenicu “naš Vlado”. Ne, nije to pogreška – to je iskren osjećaj svakog od nas. Vlado je dio nas, bilo da ga poznajemo deset ili dvadeset godina ili iz vremena njegovih prvih pilotskih ilinastavničkih letova. Ti ćeš to biti sve dok postoje oni koji Te poštuju i sjećaju Te se.

Ovaj tekst objavljujemo zajednički nekolicina nas kojima si bio oličenje osobe vrijedne najiskrenijeg poštovanja i divljenja, ne samo zbog Tvojih vojno-stručnih pilotskih i drugih znanja i vještina, nego i zbog toga što su uz proživljena zlostavljanja i patnju u zarobljeništvu – uvijek bio pun radnog i životnog optimizma, nesebično prenoseći znanja i pozitivan duh na nas druge.

Ovaj tekst objavljujemo sukladno Tvojoj volji nakon polaganja urne s Tvojim ostacima, za čiji si obred želio uključiti samo svoje najbliže članove obitelji.