Svim sudionicima ove prve i iznimno značajne vojno redarstvene operacije u Domovinskom ratu čestitamo trideset i prvu obljetnicu njene uspješne provedbe, a svim poginulim i umrlim sudionicima izražavamo vječnu hvalu i slavu.

Sumornog, hladnog i maglovitog jutra, 31.10.1991. godine, postrojbe HV i MUP-a RH, među kojima je glavna snaga bila 127. brigada HV iz Virovitice s pridodanom namjenskom satnijom Policijske stanice Virovitica i satnijom dragovoljaca iz Koprivnice, uz topničku potporu 19. mješovito protuoklopno topničkog diviziona HV iz Virovitice, krenule su u operaciju oslobađanje Bilogore i uspješno je okončale 04. studenog. No treba prije svega reći da do nje ne bi došlo da ranije nisu uspješno provedene akcije oslobađanja vojarni diljem Hrvatske pa tako i u Virovitici. U tom kontekstu posebno je važna i akcija oslobađanja bilogorskog sela Jasenaš, provedena 02. rujna 1991. godine jer je ona pokazala što Virovitičani mogu.

Stoga je tadašnji vojni vrh procijenio da se može i treba početi poduzimati protuofenzive, gdje je to moguće, kako bi se rasteretila najteža bojišta, posebice istočno Slavonsko, na širem području Vukovara, gdje je JNA uputila najjaču grupaciju oklopno-mehaniziranih snaga. Primarni cilj na prostoru Zapadne Slavonije bio je  spriječiti spajanje bilogorskih pobunjenika, pripadnika tzv. 28. divizije sa snagama 5. korpusa tzv. JNA iz Banja Luke, koje su imale krajnji zajednički cilj, presjeći Podravsku magistralu i izbiti do rijeke Drave (Direktiva 1. Vojne oblasti JNA 5-tom Korpusu od 19.9.1991. godine.). Uzimajući u obzir sve spomenuto, za prvo protu-ofenzivno djelovanje odabrano je područje Bilogore. Operaciji je isplanirana u zapovjedništvu tadašnje Operativne zone Bjelovar i Zapovjednom mjestu u Grubišnom Polju te joj je dodijeljen kodni naziv „Otkos 10“.