Prizori zatečeni u selu Bučje bili su blago rečeno strašni. Naime u selu se uz logor za zarobljene hrvatske branitelje i civile nalazilo više skladišta vojne opreme za većinu snaga neprijatelja na okupiranom prostoru zapadne Slavonije, pa tako i skladište municije od najmanjih do najvećih kalibara. Sve to neprijateljske snage zbog siline i brzine nadiranja hrvatskih snaga očito  nisu stigle izvući te su prije bezglavog bijega uništile detoniranjem. Kako su pripadnici 127. brigade HV po ulasku u Bučje dopratili i prvu skupinu hrvatskih novinara, Večernji list o tome u članku pod naslovom“ SAO igra  završena“  u uvodu u tekst navodi: „Sve je mrtvo. Usred sela-krater 50 metara. Od kuća u okolici ostali su samo komadi zidova. Drveće je spaljeno, automobili i traktori postali su lim posut debelim slojem pepela“. Naravno sve je popraćeno upečatljivim fotografijama. Naravno na jednoj od fotografija vide se i brojni istaknuti pripadnici 127. brigade HV.

Objekti logora Bučje takđer bivaju u velikoj mjeri uništeni. No zarobljenici prije dolaska hrvatskih snaga bivaju dijelom likvidirani a dijelom premješteni u logor Stara Gradiška. Posljednja razmjena uznika logora Bučje izvršena je 16. siječnja 1992. godine kod Pakraca a 21 logoraš i dalje se vodi kao nestao. Kroz logor Bučje prošla je i manja skupina zarobljenika s prostora općine Virovitica.

Ukupno je kroz logor Bučje prošlo je preko 300 branitelja i civila, a mnogi su u njemu usmrćeni uslijed teških tortura. U njega je nakon otmice odveden i organizator obrane Pakraca i Lipika dr. Ivan Šreter, za čiju se sudbinu ne zna ni danas.

Što se tiče same operacije valja podsjetiti da je otpočela 28. studenog i da je provedena u dvije etape, završno s 26. prosincem, u 29 dana 127 brigada HV, je u prvoj etapi oslobodila širi prostor današnje općine Đulovac (bivše Miokovićevo) te u drugoj etapi, počevši s 20. prosincem, kada je uvedena na područje Daruvarsko-Pakračkog ratišta, oslobodila je niz okupiranih sela između Sirača i Pakraca. Dostignuća operacije su bila vrlo velika, a valja istaknuti da je spriječen daljnji prodor snaga 5. Korpusa prema Virovitici i Bjelovaru, oslobođeno je 1230 km2 teritorije zapadne Slavonije te je vrlo značajno skraćena ukupna dužina bojišnice. Sve operacije Hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji i na cijelom hrvatskom ratištu završile su se na kraju 1991.godine, stupanjem na snagu Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. godine, a bojišnica se postupno stabilizirala.

Na žalost 29. prosinca, prilikom pokušaja ovladavanja selom Brusnik, 12 pripadnika  2. pješačke bojne 127. brigade HV, predvođeni Vinkom Belobrkom, upali su u zasjedu. Dio njih je odmah u borbi poginuo, a dio je zarobljen, mučen i masakriran. Do konačnog oslobađanja zapadne Slavonije 1995. godine, u vojno-redarstvenoj operaciji “BLJESAK” ostalo je oko 600 km2 ili 26,37% okupiranog teritorija Zapadne Slavonije.